Halid Bešlić, jedna od najvećih zvijezda s područja bivše Jugoslavije, prisjetio se detalja koji su prethodili stravičnoj nesreći u kojoj je sudjelovao početkom ožujka i u kojoj je izgubio vid na desno oko. Naime, u intervjuu za magazin Story otkrio je kako je u trenutku nesreće palio cigaretu.

Vraćao sam se kući, padao je snijeg i bilo je sklisko. Nisam vozio brzo, otprilike 40 km/h, ali proklizao sam i auto je dobio ubrzanje i upao u kanal, a s obzirom na to da nisam bio vezan, zato što se nikad ne vežem, proletio sam po inerciji na susjedno sjedište i udario glavom - kazao je Bešlić za Story.

Također, Bešlić se dotakao i šuškanja da je kraj njega u trenutku nesreće sjedila fantomska ljubavnica, koje je oštro demantirao rekavši da je riječ o sarajevskim pričama, a da se on na suprotnoj strani vozila našao upravo zbog siline udarca.

Halid Bešlić: Pomišljao sam na samoubojstvo

Ponovno je Haldi istaknuo kako mu je nakon nesreće najvažnija bila podrška obitelji koja je cijelo vrijeme bila uz njegov bolesnički krevet. Dotakao se i razočaranja nakon puta u Belgiju kada mu je rečeno da se njegovo oko, nažalost, ne može spasiti.

- Oko je očišćeno od podljeva, ali za sada nema pomaka. Fokusirao sam se samo da gledam na desno oko. Važno je sačuvati oko, ono se pomiče kao i desno i s njim je sve u redu, ali neki pritisak je otišao, ne razumijem se u to, ne vidim svjetlost, ništa. Ako se ta svjetlost vrati bit će sve u redu - rekao je Halid.

Iako je u nekoliko navrata Haldi u medijima izjavljivao kako je u teškim trenucima pomišljao i na najgore i kako ga od nesreće prati depresija, sada je razgovor bio više usmjeren prema njegovu fizičkom zdravlju. Navodi kako su liječnici najavili da bi njegov fizički opravak mogao trajati još šest mjeseci, ali da će se nakon toga vratiti svom poslu – pjevanju.

Izvor: Javno

Ekskluzivni video interview: Alka sa Halidom Bešlićem

Kad me prije dva mjeseca probudila prijateljica i rekla: “Halid je nastradao!”, srce mi se stisnulo kao da ga je netko golom šakom stegnuo. Brzinom svjetlosti vijest se prosula svijetom, a svi Halidovi obožavatelji udružili su se u brizi i molitvi za njegovo ozdravljenje. Jedna od osoba s kojom je Halid posljednjom ra­zgovarao te kobne noći bila sam i ja tako da je s mjesta nesreće, sav krvav i u bunilu, okrenuo zadnje birane brojeve, među ostalima i moj, ali sam spavala i nisam čula telefon - kaže Alka Vuica, koja je za tjednik Story napravila ekskluzivni intervju, a za portal Story.hr videointervju u kojem legenda folk glazbe odgovara na dosad nikad postavljena pitanja.

CIJELI VIDEO INTERVIEW (30 MIN) POGLEDAJTE OVDJE

Ekskluzivni intervju pročitajte u broju tjednika Story koji je upravo na prodajnim mjestima.

Izvor: Story.hr

‘Prijatelji su mi poklonili zube’

Više od dva mjeseca nakon prometne nesreće u kojoj je teško stradao te nakon silnih napisa o njezinim uzrocima, Halid Bešlić u razgovoru za Story progovorio je o okolnostima nesreće: ‘U kobnom trenutku palio sam cigaretu.’

Osim cigarete, kriv je i sigurnosni pojas, koji Halid ne koristi: ‘Proklizao sam i auto je dobio ubrzanje, upao u kanal. S obzirom na to da nisam bio vezan, zato što se nikad ne vežem, proletio sam po inerciji na susjedno sjedište i udario glavom.’

Pjevač se dobro oporavlja te je počeo lagano pjevati. Također, rado se smije, budući da ima nove zube, koje je dobio na dar: ‘Prijatelji Dijana i Zlaja poklonili su mi nove zube.’

Na lijevo oko još uvijek ne vidi, ali nije izgubio nadu: ‘Ako mi se vrati svjetlost, bit će sve u redu. Ako ne, pomirio sam se s tim – vidim na jedno oko i to je sreća.’

Izvor: T Portal

Halid Bešlić: Desnim okom nazirem svjetlost i to je odličan znak!

Ukoliko sve bude išlo po planu, živa leganda estrade cijelog regiona, Halid Bešlić, uskoro će svoje fanove ponovo obradovati pjesmom. Nakon teške saobraćajne nesreće i nekoliko operacionih zahvata, Halid je ponovo spreman da se vrati pjesmi. Štaviše, u ekskluzivnom intervjuu za naš magazin otkrio je da se nakon nekoliko izgubljenih kilograma osjeća kao “momak u starijim godinama”, te da ima nade da će uspjeti progledati na desno oko. “Tokom mog boravka u bolnici i na rehabilitaciji, sve što je bilo vezano za medije, prepustio sam sinu Dini. On je to, koliko vidim, dobro odradio. Oduvijek sam bio fer prema novinarima, međutim, u situaciji koju sam preživio bio mi je potreban mir. Ponekad su ljekari i preko svoje volje dozvoljavali posjete, i njima je bila puna kapa svega. Jedino što sada mogu reći jeste: ‘Hvala svima na razumijevanju’!

Kako si sada?
S obzirom na to kako izgledam, reklo bi se dobro, ali znate ono, okolo kalaj, a unutra belaj. Šalim se, naravno. Osjećam se zaista dobro. Za sada je tako, a valjda će i dalje tako biti. Malo sam i smršao, pa se osjećam čilije, kao momak u dvadeset i kojoj godini. Ma, kako mi i ne bi bilo dobro kada me svi drže kao malo vode na dlanu.

Znam da si rekao kako ne želiš pričati o doživljenoj nesreći, ali možeš li nam reći bar ono što ti je ostalo u sjećanju?
To je već poznata stvar. Te kobne noći dokasno sam se zadržao u prostorijama svoje benzinske pumpe. Pošto distributeri dnevnu štampu odvoze prema Tuzli tek iza ponoći, postala mi je praksa da prelistam sve novine i onda se polako zaputim kući na spavanje. Godinama sam u ovom poslu, pa mi kasni odlazak u krevet nije ništa novo.

Vjerovatno su do tebe stigle priče koje su se mogle čuti dok si ležao u bolnici?
Raja, k’o raja. Imao sam priliku negdje pročitati neke priče, ali na to se ne bih osvrtao. Zato sam i rekao da o tom događaju ne želim pričati. Krivu Drinu niko nije ispravio, pa neću ni ja. Bilo je što je bilo, život ide dalje.

Pored ostalog, spekulisalo se da si bio i prilično pod gasom?
Ne zanima me to. Jesam popio koje pivo, ali ja to ne smatram alkoholnim pićem. Bio sam potpuno normalan, kao i uvijek. Te noći je u mjestu Kobilja Glava, gdje sam doživio nesreću, bila takva poledica i tako je bilo tmurno da nisam mogao ići više od 40 km/h. Kako se dogodilo da izgubim kontrolu nad vozilom, zaista ne znam. Hvala bogu, opet je sve prošlo dobro i opet sam onaj stari.

Ima li nade da progledaš na desno oko?
Ja se iskreno nadam da ima. Međutim, tek za nekoliko mjeseci ću znati pravo stanje. Za sada nazirem svjetlost, a to je prema mišljenju ljekara odličan znak.

Kakvo je stanje sa jezikom, imaš li kakvih smetnji?
Jezik je od takvog tkiva da najbrže zaraste. Sa jezikom apsolutno nemam nikakvih problema. Glas mi je ostao sto posto isti. Komotno bih sad mogao uzeti mikrofon i zapjevati, ali neka još malo sve odstoji.

Pomisliš li nekada koliko ti je u svoj ovoj nevolji pomoglo to što si Halid Bešlić? Kako bi se, recimo, neko drugi proveo da je kojim slučajem bio na tvom mjestu?
Ne znam, a nemam snage ni razmišljati o tome. Činjenica je da sam u nekim segmentima bio u povlaštenom tretmanu. Puno ljudi je stajalo iza mene. Ali, isto tako, pokazalo se da sudbina ne bira. Nesreća može zadesiti i siromašne, bogate, popularne. Pred Bogom smo svi isti.

Ljudi, kada im se nešto loše dogodi, obično počnu vraćati film unazad i pitati se da li su i gdje pogriješili, da im doživljena nesreća nije neka opomena. Da li je kod tebe takav slučaj?
Da sam puno griješio, nisam, ali niko nije bezgrješan. Možda sam nekada nesvjesno uradio nešto što nisam trebao. Iako o tome ne volim pričati, pomagao sam ljudima u nevolji onoliko koliko sam mogao. Ako bih ovo mogao nazvati nekakvom opomenom, onda bi to mogao protumačiti da trebam malo smanjiti tempo života. Živio sam, što bi se reklo, dvjesto na sat, ali tako danas skoro svi živimo.

Za tebe se priča da si najveći humanista na estradi i ujedno “najprizemljeniji” estradnjak?
Što se tiče humanosti, o tome neka pričaju drugi. Postoji sudija koji sve to vidi. Na zemlji sam bio i ostaću, nikada nisam hodao po oblacima.

Znači li to da ćeš u buduće više vremena posvetiti porodici?
I do sada sam ja porodici poklanjao maksimalnu pažnju. Jedino im je možda nedostajalo vremena provedenog sa mnom. Na svu sreću, imam dobre ljude u biznisu koji sam pokrenuo, tako da se mogu osloniti na njih, a ja ću se posvetiti porodici i pjesmi.

Kome više?
Zatekao si me s tim pitanjem. (smijeh) Pjesma je moj život. Publika me upoznala po pjesmi, s njom sam obišao cijeli svijet. Ali, pošto sam sve bliže penzionerskim danima, normalno je da ću ostatak života više drugovati sa porodicom.

Priča se da već radiš na prikupljanju novih pjesama?
Moja ekipa je već mobilna po tom pitanju. Namjeravam, ako sve bude u redu, do jeseni snimiti nove pjesme. Moram se odužiti svojoj publici, koja je sve vrijeme bila uz mene.
…nastavak intervjua pročitajte u novom “Svijetu”

Izvor: Svet