O svojim saznanjima o švercu cigareta, tajnim kanalima, računima i osobama uključenim u taj posao, Knežević je dao i izjavu italijanskoj Direkciji za borbu protiv mafije, nakon čega je dobio informacije da mu je ugrožena bezbednost, te i da je on sledeća meta “vojnog krila duvanskog kartela”.

Knežević kaže da je za šverc cigareta saznao kao i svaki drugi građanin Crne Gore.

“To je bila najlošije čuvana crnogorska tajna. Kao savetnik gospodina Đukanovića i šef Misije Crne Gore u SAD, naravno da sam znao i više. Bio je to posao koji je mogao, na svoj način, biti legitiman samo i isključivo tijekom trajanja sankcija Ujedinjenih nacija, jer je trebalo “namiriti” državnu kasu u svakom smislu”, kaže Knežević.

On tvrdi da, dolaskom Mila Đukanovića na vlast u Crnoj Gori 1997. godine, taj posao još jače raste, da bi, po izveštajima agencija za zaštitu zakonitosti EU i SAD, u 1999. i 2000. iznosio nekoliko milijardi dolara godišnje.

Knežević u intervjuu za Vijesti objašnjava način na koji se švercovao duvan.

“Italijanski deo posla kontrolišu Veselin-Vesko Barović i Branko Vujošević, otvarajući privatnu firmu M.T.T. (Montenegrian Tabako Transit). Ta agencija posredstvom svog predstavnika u Milanu, Dušanke Jeknić, stupa u kontakt sa “klijentima“ koji su eksponenti i lideri ključnih mafijaških klanova Barija i Napulja, koji dobijaju četiri ekskluzivne licence za transport cigareta preko Crne Gore. Za to plaćaju, kako paušalnu, tako i taksu po meri transporta”, kaže Knežević.

“Oni opet otvaraju specijalizovanu menjačnicu u Luganu, u Švajcarskoj, za pranje novca iz tog posla, o čemu je svedočio pred tužilaštvima u Bariju i Bernu nekadašnji saradnik crnogorske Vlade Goran Stanjević”, dodaje Knežević.

Prema njegovim rečima, srpski deo posla, koji je, kako kaže, bio u obimu skoro isti sa italijanskim, po dogovoru Jovice Stanišica i Mila Đukanovića, kontroliše Stanko Cane Subotić, koji za svoje pomoćnike u Crnoj Gori uzima dva Đukanovićeva kućna prijatelja Duška Bana i Željka Mihailovića.

“Policijsku zaštitu u oba posla, kako srpskom tako i italijanskom sprovodi Goran Žugić, a nakon njegovog ubistva, Vuk Bošković. Svima njima sve vrijeme samo je jedan šef i samo jednom čovjeku odgovaraju, Milu Đukanoviću”, kaže Knežević.

On naglašava da je, samo u 1999. i 2000. godini, preko računa firmi Codex iz Lihtenštajna i Dulwich sa Kipra, “oprano” je oko 2,3 milijarde nemačkih maraka.

Za ove firme istražitelji iz Barija sumnjaju da su ih kontrolisali upravo Đukanović i Subotić, a to su i dokumentovali u dijelu optužnice u Bariju.

Knežević tvrdi da duvanski kartel ima svoje vojno krilo koje, kako kaže, stoji iza ubistava Vanje Bokana u Atini, Radoslava Stojičića zvanog Badža, ubijenog u Beogradu, Jusufa Juse Bulića, ubijenog u Beogradu, Gorana Žugića, ubijenog u Podgorici, Belog Raspopovića, Milana Rajkovića i Duška Jovanovića, vlasnika i urednika “Dana”.

Izvor B92